INSULINSKA REZISTENCIJA + MRŠAVLJENJE – 2 osnovna pravila kombinovanja namirnica

Glikemijski indeks (GI) je numerička skala koja meri koliko brzo određena hrana podiže nivo šećera u krvi nakon konzumiranja. Ovaj indeks se odnosi na ugljene hidrate u hrani i klasifikuje ih na osnovu njihovog uticaja na nivo glukoze u krvi. Hrana sa visokim GI vrednostima podstiče brz porast šećera u krvi, dok hrana sa niskim GI vrednostima izaziva postepeno povećanje šećera.
Za osobe sa insulinskom rezistencijom, glikemijski indeks je posebno važan. Insulinska rezistencija je stanje u kojem ćelije ne reaguju pravilno na insulin, hormon koji reguliše nivo šećera u krvi. Visoki nivoi šećera u krvi mogu izazvati povećano lučenje insulina kako bi se regulisala glukoza. Međutim, kod insulinske rezistencije, ćelije ne reaguju adekvatno na insulin, što može dovesti do daljeg povećanja šećera u krvi.
Hrana sa visokim glikemijskim indeksom može izazvati brz porast šećera, što može dodatno opteretiti pankreas da luči više insulina. Ovo može doprineti daljem smanjenju osetljivosti ćelija na insulin, pogoršavajući insulinsku rezistenciju. Zato je za osobe sa insulinskom rezistencijom preporučljivo birati hranu sa nižim glikemijskim indeksom kako bi se izbegao nagli skok šećera u krvi i smanjio pritisak na sistem za regulaciju glukoze.
Primeri namirnica sa niskim glikemijskim indeksom uključuju integralne žitarice, povrće, voće sa nižim sadržajem šećera, mahunarke i mlečne proizvode sa nižim sadržajem masti. Ova ishrana može pomoći u održavanju stabilnog nivoa šećera u krvi kod osoba sa insulinskom rezistencijom i doprineti boljoj kontroli ovog stanja.
Ravnoteža između unosa ugljenih hidrata, masti i belančevina u svakom obroku može igrati značajnu ulogu u procesu mršavljenja. Evo nekoliko razloga zašto je važan jednak unos ovih makronutrijenata:
Održavanje ravnoteže energije: Svi ovi nutrijenti pružaju energiju, ali u različitim proporcijama. Pravilna ravnoteža pomaže u održavanju stabilnog nivoa energije tokom dana, sprečavajući nagli porast i pad energije koji može dovesti do žudnje za visokokaloričnim grickalicama.
Kontrola apetita: Ugljeni hidrati, masti i belančevine utiču na osećaj sitosti na različite načine. Unos proteina i masti može produžiti osećaj sitosti, sprečavajući prejedanje i često smanjujući potrebu za grickanjem između obroka.
Očuvanje mišićne mase: Proteini su ključni za održavanje mišićne mase, posebno tokom procesa mršavljenja. Uzimanje dovoljno proteina pomaže u smanjenju gubitka mišića, čime se održava metabolička aktivnost i pomaže u sagorevanju masti.
Regulacija šećera u krvi: Uključivanje svih tri makronutrijenta u obrok može doprineti ravnomernijem porastu i padu šećera u krvi. Ovo je važno za stabilizaciju energije, smanjenje žudnje za brzim ugljenim hidratima i održavanje optimalnog nivoa insulina.
Povećanje efikasnosti vežbanja: Uloga svakog makronutrijenta u pružanju energije za vežbanje je ključna. Ravnoteža između ugljenih hidrata, masti i proteina može poboljšati performanse tokom treninga i pomoći u efikasnijem sagorevanju kalorija.
Važno je napomenuti da individualne potrebe za ovim makronutrijentima variraju od osobe do osobe, u zavisnosti od različitih faktora kao što su težina, nivo fizičke aktivnosti i zdravstveno stanje. Prilagođavanje ishrane ličnim potrebama uz podršku stručnjaka za ishranu ili zdravstvenog radnika može biti ključno za postizanje ciljeva mršavljenja i održavanje zdrave ishrane.